Evo nakon dva dana osjećanja su se malo slegla pa da prokomentarišem malo trenutnu situaciju.
Prvo poluvrijeme ovoga meča sam dobio, a drugo se igra u subotu. Meč je bio ubitačan po živce. Vrlo loše je počelo po moj tim odmah povreda Dat-a, gore nije moglo i iskreno ja sam se već spremao sa poraz. Prva četvrtina -2. Druga četvrtinu su moji mom,ci odigrali vrlo borbeno jer je plan u svlačionici bio da se na odmor ode sa ma kolikom prednosti ili bar sa nerješenim rezultatom. Dali su svoj maximum i prednost je išla i do +15 ali na kraju "samo" +5. Treća četvrtina desilo s eono što smo i očekivali pad u igri, prije svega zbog umora ali momci su se i tako borili, štedili se za 4/4. I u 4/4 otišlo se pri rezultatu 73-74 za Bosnu.
A onda je nastupio triler. Mehaan dobiva na samom početku i 6 ličnu i samim tim još jedan problem s ajedne strane, a sa druge strane sviježi Fabbrizio kojeg odmilja zovemo Fab. U TAMNICI je bilo 8202 navijača i svi su bili na nogama. Ilidža je strašno krenula ali nismo se dali. Ilidža je i vodila ali i tu smo se oduprli. Zadnji minut je bio strašan. Bilo je +1 zadnjih 20 sekundi meča i onda se krenuli faulovi. Mirna ruka mojih igrača je 5 sekundi prija karaja meča donijela predonst od +3. Da bi onda u posljednjoj sekundi meča Kosciolek, koji je pogodio 6 trica ošutao sa vrha linije 6.27, dah je zastao, lopta se poigrala po obruču i na našu sreću nije ušla.
Na kraju sve čestitke Ilidži, mada još ništa nije gotovo, sad smo pritisak prebacili na stranu Ilidžanacaa na nama je taj uvijek traženi pritisak domaćeg terena i na nama je da odbranimo svoj domaći teren.
Šta će biti saznat ćemo u subotu oko 20:30, a možda i kasnije :)