"Ja mislim da da."
ovo je najveci krs medju recenicama, mislim kao konstrukcija, bilo koja rec je dovoljna za jasan odgovor na postavljeno pitanje da li mislite... pocev od "ja" sto u nekim krajevima i danas znaci "da" pa preko "mislim" do ova dva "da" na kraju, cak oba istovremeno imaju smisla "da da" daleko vise nego cela recenica "ja mislim da da"
ako se udubimo mnogo mozemo nauciti o samoj osobi koja je izgovara
"ja" na pocetku davanja odgovora ili iznosenja misljenja deluje nametljivo, a to je u razgovoru nepotrebno jer se ne 'vatamo za guse pa ko je jaci, nego samo pricamo, u tom "ja" ljudi koji se tako izrazavaju daju sebi, odnosno svojim mislima, na snazi, kao danasnji politicari kada se naguraju u kadar a samo jedan govori, stice se utisak da je to znacajnije nego kada stane sam... elem, "mislim" ne izaziva posebne emocije ali kada se pojavljuje kao "ja mislim" malo asocira na nesigurnog coveka koji pokusava da skrene paznju na to da se razlikuje od instiktivnog postupanja time sto misli, "da da" dodaje jos ulja na ovu vatru, a konacan zakljucak o osobi koja ovo izgovara je da imamo posla sa nametljivom i nesigurnom osobom sto odaje neobrazovanost i nevaspitanost...
p.s. misljenja sam da je samo klimanje glavom dovoljan odgovor, a da u ovom slucaju sa recima treba biti stedljiv... nekada i jedna rec na pogresnom mestu izgovorena moze da ubije a ovde imamo cak 4 viska :D