Pozdrav raja,
nasa ekipa danas je na odvratan nacin izgubila protiv Indonezije (trebao mi je citav dan da dodjem sebi) i jos jednom pokazala svoje mnogobrojne limite.
(39118) Iako su ovi simpaticni Azijati takticki odigrali upravo onako kako sam ocekivao, ipak su se pokazali prejakim za nase momke.
Bitne stvari iz ovog meca, koje nazalost moram ponavljati poslije svakog poraza:
- Nasa repka nema krilo i to je problem koji ce nas ukopavati najmanje jos tri-cetiri sezone. Tu nam nazalost ne mogu ponuditi nikakvo rjesenje.
Rudonjic nam je nedostupan zbog forme. Tomaljak i Ilic nisu dovoljno kvalitetni. Danasnji Salih nije ni sjena Saliha Calica sa vrhunca svoje karijere. Mislim da cemo tog Saliha od blata praviti.
- Skok. Postoje razliciti nacini da se pristupi ovom problemu.
1. Postoji mogucnost da potpuno "ignorisemo" skok (jer ce nam taj segment uvijek skripati zbog loseg skakackog skilla na bekovima i krilu) i umjesto toga zakucavamo odbrane nasim igracima kako bismo se bolje branili nakon ofanzivnih skokova nasih rivala.
Prednost - manje plate igracima, jaca timska odbrana.
Nedostakak - ne mozemo biti sigurni da nam nekoliko uzastopnih protivnickih ofanzivnih skokova (sto je izvjesno u ovom slucaju) nece doci glave s obzirom na divovski IS vecine reprezentacija.
2. Postoji mogucnost da nasim centrima skok dignemo na neki prosjek na NT nivou i da umanjimo protivnicku skakacku prednost (koja ce ipak postojati zbog slabijeg skoka na bekovima i krilu). Ovo ja zasad pokusavam da radim.
Prednost - jaci timski skok, manje primljenih second-chance poena
Nedostatak - vece plate igraca, nesto slabija odbrana
3. Najbolja opcija je naravno ona u kojoj nam svi igraci imaju visok skok. Nazalost, to nije realno, prije svega na vanjskim pozicijama, gdje niko nece da trenira skok zbog ogromnog utjecaja na platu.
- Jos jedan od problema nase reprezentacije, evidentan u ovom mecu, je manjak sirine. Rezerve su nam dosta losije od startera i tu imamo veliki problem u slucaju povrede ili lose forme (kao danas kod Zausniga). Ni za ovo rjesenje ne mogu naci odmah.
Sto se samog meca tice, vodili smo dosta dugo vremena. Indonezani su poveli u trecoj cetvrtini ali nikad nisu imali vise od dva poena prednosti.
U cetvrtoj cetvrtini se na pocetku igralo kos za kos. Pet minuta do kraja su Indonezani otisli na +7, mi smo se vratili na 1 razlike i onda 50 sekundi do kraja na scenu stupa najbolji protivnicki igrac Efriandi (kojeg je dotad izvanredno cuvao Puklek), zabivsi Pukleku dvije izuzetno daleke dvojke, oba puta nakon ofanzivnih skokova indonezanskog krila Gultoma.
Ocekivao sam tesku utakmicu, znao sam da je Indonezija kvalitetna (jer imam skillove nekih njihovih igraca) ali nisam ocekivao da ce nam se narugati u lice i dobiti nas sa TIE vs Normal. To najvise boli, skoro kao poraz protiv Estonije.
Eto, razumijem da sam mnogima priredio nekoliko razocarenja u dosadasnjem dijelu mandata i zbog toga se ovako nekad raspisem, kako biste znali cime raspolazemo u nasem timu i imali realna ocekivanja. Pred svaki mec prodjem kroz konsultacije o taktici sa nekoliko menadzera (prije svega Kyveom i Kennyjem) i njima sam zahvalan na pomoci koju mi pruzaju.
Ukoliko jos neko misli da moze doprinijeti kvaliteti pripreme utakmica ili ima neki argumentovan komentar na sve ovo, volio bih da se javi.
Naravno, ovaj Utjesni Turnir je tek poceo, nista nije gotovo, samo sam poprilicno izrevoltiran nacinom na koji smo izgubili danasnji mec. Jos uvijek ima nade.
Naprijed BiH!